Najčešća greška je povlačenje paralele između savremene i ishrane naših predaka. Nema mjesta toj analogiji. Vremenska distanca i okolnosti nalažu da treba sa posebnim oprezom i rezervom porediti nekadašnji i sadašnji režim ishrane. Mlijeko koje su pili naši preci nije isto kao ovo koje se konzumira danas - pasterizovano, puno hormona i antibiotika i ne može se upoređivati sa onim koje je nekada bilo osnovna namirnica. Pilići su se nekada uzgajali 72 dana prije nego bi njihovo meso bilo korišćeno u ishrani, dok današnji dobiju GMO soju, hormone i antibiotike kako bi narasli za 21 dan. Meso je suvišno komentarisati, jer je to najviše zloupotrebljena namirnica u svrhu sticanja profita. Mesna industrija najveći je konzument hemijskih supstanci, hormona i antibiotika u zadnjih 50-ak godina. Sve je više djece koja već od osme godine starosti ulaze u pubertet, dobijaju malje po licu, različite vrste alergija i slično.
Treba imati u vidu i to da se nekada meso konzumiralo par puta sedmično, u siromašnijim porodicama samo za veće praznike i u posebnim prilikama. Savremeno društvo konzumira mesne namirnice za doručak, ručak i večeru 365 dana u godini. Frapantna je studija na ovu temu koja je elaborirala šta se dešava u čovjekovom organizmu usled tolike konzumacije namirnica punih gore navedenih hemikalija, sa posebnim osvrtom na to šta se dešava kada te supstance dođu u dodir sa mnoštvom emulgatora i pojačivača ukusa iz industrijske hrane.
Ovo su ne tako lijepe teme za razmišljanje, ali svakako nezaobilazne u ovom procesu. Za cilj imaju da nas navedu da dobro razmislimo prije nego posegnemo za nekim dobro izreklamiranim slatkišem, suhomesnatim i mliječnim proizvodom ili gaziranim pićem.
Većina ljudi žele da budu zdravi, da se hrane zdravo, ali ne žele da se odreknu namirnica koje jedu cijeli život. To je emotivna vezanost za hranu. Ne može se dobiti rezultat ukoliko se ne promjeni stav i način razmišljanja. Starim navikama postiže se samo isti rezultat. Tek kada uradimo nešto što do sada nismo radili dobićemo i rezultat kakav nismo imali do sada. Čovjek može sve, samo kada to zaista želi i odluči da može. Mozak kontroliše sve, uključujući i tijelo, dok je on sam neograničen. Ipak, bilo kakve invazivne metode ne treba praktikovati, već u skladu sa kapacitetima svakog klijenta ponaosob i odgovarajućim tempom MUDRO činimo male korake koji dovode do velikih promjena.
Najčešća greška je povlačenje paralele između savremene i ishrane naših predaka. Nema mjesta toj analogiji. Vremenska distanca i okolnosti nalažu da treba sa posebnim oprezom i rezervom porediti nekadašnji i sadašnji režim ishrane. Mlijeko koje su pili naši preci nije isto kao ovo koje se konzumira danas - pasterizovano, puno hormona i antibiotika i ne može se upoređivati sa onim koje je nekada bilo osnovna namirnica. Pilići su se nekada uzgajali 72 dana prije nego bi njihovo meso bilo korišćeno u ishrani, dok današnji dobiju GMO soju, hormone i antibiotike kako bi narasli za 21 dan. Meso je suvišno komentarisati, jer je to najviše zloupotrebljena namirnica u svrhu sticanja profita. Mesna industrija najveći je konzument hemijskih supstanci, hormona i antibiotika u zadnjih 50-ak godina. Sve je više djece koja već od osme godine starosti ulaze u pubertet, dobijaju malje po licu, različite vrste alergija i slično.
Treba imati u vidu i to da se nekada meso konzumiralo par puta sedmično, u siromašnijim porodicama samo za veće praznike i u posebnim prilikama. Savremeno društvo konzumira mesne namirnice za doručak, ručak i večeru 365 dana u godini. Frapantna je studija na ovu temu koja je elaborirala šta se dešava u čovjekovom organizmu usled tolike konzumacije namirnica punih gore navedenih hemikalija, sa posebnim osvrtom na to šta se dešava kada te supstance dođu u dodir sa mnoštvom emulgatora i pojačivača ukusa iz industrijske hrane.
Ovo su ne tako lijepe teme za razmišljanje, ali svakako nezaobilazne u ovom procesu. Za cilj imaju da nas navedu da dobro razmislimo prije nego posegnemo za nekim dobro izreklamiranim slatkišem, suhomesnatim i mliječnim proizvodom ili gaziranim pićem.
Većina ljudi žele da budu zdravi, da se hrane zdravo, ali ne žele da se odreknu namirnica koje jedu cijeli život. To je emotivna vezanost za hranu. Ne može se dobiti rezultat ukoliko se ne promjeni stav i način razmišljanja. Starim navikama postiže se samo isti rezultat. Tek kada uradimo nešto što do sada nismo radili dobićemo i rezultat kakav nismo imali do sada. Čovjek može sve, samo kada to zaista želi i odluči da može. Mozak kontroliše sve, uključujući i tijelo, dok je on sam neograničen. Ipak, bilo kakve invazivne metode ne treba praktikovati, već u skladu sa kapacitetima svakog klijenta ponaosob i odgovarajućim tempom MUDRO činimo male korake koji dovode do velikih promjena.